Porodica 22.10.2025

JAGODINA: KUĆA PUNA LJUBAVI

Životna priča Silvane Veselinović (54) i Une Veselinović (17) iz Jagodine nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

TV Palma Plus TV Palma Plus
IMG-994a582d0848e9b63e125cc3acef5a6b-V
fotoTV Palma Plus

Da iskrena ljubav može da pomeri sve granice najbolje je pokazala Silvana Veselinović (54) iz Jagodine, koja je pre 13 godina u svoj dom dovela Unu, koju su biološki roditelji ostavili u Zvečanskoj, jer ima Daunov sindrom. Iako su joj svi govorili da uzme neko drugo dete, jer je Una u veoma lošem fizičkom i intelektualnom stanju, slabo hoda i ne ume da govori, niti da jede, ova hrabra i srčana Jagodinka nije se pokolebala nijednog trenutka. Želela je baš nju.

-Naravno da volim svoju biološku decu i unučiće, ali za Unu sam posebno vezana. Iako ne zna govori, mi se odlično razumemo. Mislim da mi je ona Božiji blagoslov. Veoma sam srećna što sam je usvojila. Kada bih se ponovo rodila, opet bih je usvojila. Njen dolazak u našu porodicu, učinio je da smo svi postali još bolji ljudi. To jeste velika odgovornost, ali ona nama uzvraća beskrajnom ljubavlju. Una nikada neće da slaže, niti da nas prevari. Voli celim srcem. Da sam mlađa, uzela bih još jedno dete sa posebnim potrebama – kaže za portal “TV Palma Plus” Silvana Veselinović, jedina žena u Srbiji koja je usvojila dete sa Daunovim sindromom.

OSAMOSTALJIVANJE

Silvana dodaje da joj Una nikada nije bila teret, već zadovoljstvo, jer uživa sa njom.  Ona je, veli, njena kćerka na koju je ponosna. A naročito je ponosna na to što se Una sve više osamostaljuje. Od prošle godine sama ide u Školu sa domom za decu oštećenog sluha i govora „11 maj“ u Jagodini, odlazi u teretanu, prodavnicu, izlazi u restoran sa drugarima…

-Svakodnevno radim na njenom osamostaljivanju. Mislim da ne grešim i da je sve što može da uradi sama, dobro za nju. Da bismo je naučili da prelazi ulice na kojima ima semafora, koristili smo balone. Dugo smo je krišom pratili da bismo videli da li će sama moći da se snađe. Prestali smo da je pratimo kada smo stekli poverenje u nju. Kupila sam joj i “pametan sat” da bih preko mog telefona u svakog momentu mogla da znam gde se nalazi – dodaje Silvana za naš portal.

Pošto je Una imala višak kilograma, njena porodica se konsultovala sa pedijatrom, a potom i sa nutricionistom, koji su ih posavetovali da Una bude fizički aktivnija.

-Odveli smo je u teretanu. Una ima personalnog trenera, savladala je sve sprave i sama odlazi u halu sportova. Oslabila je petnaestak kilograma. Kada se setim našeg prvog susreta pre 13 godina, kada sam je ugledala u Zvečanskoj i kada se teturala da bi došla do mene, presrećna sam i preponosna na to što je postigla – navodi Silvana.

Ona kaže da je Una i emocionalno sazrela i da je počela mnogo više da iskazuje osećanja. Dok je Silvana nedavno tri meseca boravila u Nemačkoj, Una ju je često zvala telefonom i plakala. Kada se vratila, ona joj je pala u naručje. Taj prvi zagrljaj trajao je dugo. Pošto spavaju zajedno, Una je noću ustajala da proveri da li je Silvana u krevetu, grlila ju je, ljubila i mazila po kosi.

PODRŠKA PORODICE

Silvanin suprug Nenad, sin Danijel i kćerka Danijela, kao i njeno četvoro unučadi, obožavaju Unu, a i ona njih obasipa ljubavlju. Silvana nikada neće da zaboravi kada je Una sela u njeno krilo, počela da peva, a onda je nazvala mamom.

-Osam meseci sam je učila da žvaće hranu, sedam godina da koristi toalet. Izlečila sam je od virusne leukemije. Učim je da uživa u životu, vodim je u pozorište, bioskop, moja kćerka je vodi na more…Una će 10. novembra da napuni 17 godina, pa ćemo rođendan da joj organizujemo kod kuće i u igraonici, a sa drugarima će sama da ode u restoran na večeru – ponosno će Silvana.

Pošto Una završava osmi razred, ona je sprema za prijemni ispit kako bi mogla da upiše srednju školu za frizera, a potom i da se zaposli, da bi joj život bio sadržajni i kako bi sutradan stekla penziju. Stambeno je zbrinula, jer su joj kupili stan.

I SILVANA USVOJENA

Silvana je dobitnica priznanja „Naj žena godine“, „Najhumanija žena u Srbiji“, „Najmama godine“ i Oktobarske nagrade grada Jagodine. Neizmerno je zahvalna Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i direktorki Centra za socijalni rad u Jagodini Biserki Jakovljević, koji su joj pomogli da najpre postane hraniteljica, a potom i da usvoji Unu.

-Možda je praštanje nešto najbolje čemu me je Una naučila. Moje srce je godinama „krvarilo“, bila sam ogorčena i ljuta na svoje biološke roditelje kada sam kao srednjoškolka saznala da su mene i brata dali na usvajanje jednoj jagodinskoj porodici. Zato sam uvek želela da usrećim neko ostavljeno dete i želja mi se ispunila – iskrena je Silvana.

SAVETI RODITELJIMA

Silvana kaže da roditelji koji imaju decu sa posebnim portebama treba to da prihvate, da rade sa decom, ali i sa sobom da bi znali kako da im pomognu.

-Veoma je bitno da se ne ustručavaju da decu izvode na javna mesta. Nema razloga da ih se stide. Njima je Bog dao život, što znači da i oni imaju pravo da žive. Nikad nisam imala problem da li će neko da pilji u nas, da nas zapitkuje. Kada Una i ja idemo ulicom, ljubimo se, grlimo, i uopšte ne obraćamo pažnju na druge – poručuje Silvana za portal TV Palma Plus.

Komentar(1)

  1. Danica Vojvodić kaže:

    Životna priča koja čoveka natera da shvati da je naše čovekoljublje i nesebičnost najbolja provera koliko smo… ljudi…

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre nego što objavite komentare, posetite i upoznajte se sa uslovima korišćenja usluge.