OD POLICAJCA IZ JAGODINE DO MARATONCA KOME SE DIVI SVET (VIDEO)
Stojan Ilić iz Jagodine među prvima na svetu u svojoj kategoriji uspeo da istrči sedam glavnih svetskih maratona, što predstavlja jedan od najvećih izazova za dugoprugaše.

Stojana Ilića (75) iz Jagodine, rođenog u selu kod Prokuplja, život je odveo u Kanadu, a hobi, koji je otkrio tek u sedmoj deceniji pretvorio ga je u jednog od retkih ljudi na svetu koji mogu da se pohvale da su istrčali sedam najvećih maratona i svih sedam kontinenata. Naime, nekadašnji policajac, koji se, iz tadašnjeg Svetozareva, današnje Jagodine, 1989. godine sa porodicom preselio u Toronto, počeo je da trči tek kada je napunio 65 godina. Prvi polumaraton istrčao je u Torontu 2017. godine, a već naredne godine i svoj prvi maraton. Od tada nije stajao. Danas, iza sebe ima rezultate kojima bi pozavideli i mnogo mlađi sportisti.
Maratoni širom planete
Poslednji maraton istrčao je 24. maja ove godine u Kejptaunu, u Južnoj Africi.
– Završio sam ga za oko četiri sata i deset minuta. Inače, najbrži sam bio u Najrobiju, gde sam maraton istrčao za tri sata i 52 minuta – priča Stojan za portal TV Palma Plus.
Posebno je ponosan na činjenicu da je među prvima na svetu u njegovoj starosnoj kategoriji uspeo da istrči sedam glavnih svetskih maratona, što predstavlja jedan od najvećih izazova za dugoprugaše.
– Nekada je bilo šest glavnih maratona: Boston, Berlin, Čikago, Njujork, Tokio i London. Prošle godine dodat je Sidnej, ove Kejptaun, a sledeće godine bi trebalo da bude i Šangaj. Prošle godine sam završio svih sedam glavnih maratona, a pre toga i sedam kontinenata – kaže Ilić.
Trke sa više od 52.000 učesnika
Iako su mu svi maratoni ostali u posebnom sećanju, priznaje da postoje oni koji su bili znatno zahtevniji od drugih.
– Veoma težak bio je maraton u Indiji zbog velikih uspona. Start je bio na oko 1.400 metara nadmorske visine, a završio se na 1.800 metara. Staza je bila izuzetno zahtevna. Ljudi često nisu svesni koliko vremenska razlika i promena uslova mogu da utiču na organizam. Zato uglavnom odlazim desetak dana ranije kako bih se prilagodio na tamošnju klimu– objašnjava sagovornik našeg portala.
Na maratonima sedam kontinenata često je osvajao prva mesta u svojoj starosnoj kategoriji.
– Na pet od sedam kontinentalnih maratona bio sam prvi u svojoj kategoriji. Kod velikih maratona konkurencija je mnogo jača, jer učestvuje više od 40.000 trkača. Najviše ih je bilo u Njujorku – oko 52.000 trkača. tamo sam bio deseti u svojoj kategoriji, a moj rezultat zabeležio je i „Njujork tajms“. U Kanadi sam bio najbolji u svojoj starosnoj grupi – ističe Stojan.







Najteži kilometri dolaze kada pomislite da je kraj blizu
Stojan kaže da postoji trenuci krize, ali on uspe da ih savlada.
– Za mene je prelomni trenutak oko dvadesetog kilometra. Onda dolaze 26. i 27. kilometar, pa kasnije 37. ili 38. Tada već misliš da si stigao, ali nisi. Pred cilj vidiš table i pomisliš da je gotovo, a onda shvatiš da ima još 200 ili 300 metara. Posle svega toga, kada prođeš cilj, osećaj je neverovatan – kaže kroz osmeh.
Njegova izdržljivost najbolje se vidi iz podatka da je lane za samo 28 dana istrčao tri maratona.
– Šestog aprila trčao sam u Beogradu, 13. aprila u Parizu, a 4. maja u Pragu. Tri maratona za 28 dana. To je mnogo i za konja – našalio se Stojan.
Tajna uspeha: disciplina, ishrana i svakodnevni trening
Priprema za maraton, kaže, ne podrazumeva samo trčanje.
– Veoma je važna ishrana. Izbegavam masnu i tešku hranu, ne jedem salame, a sigurno mi pred trku ne bi prijao ni prebranac. Hleb je dobar, mada mnogi koriste pirinač ili pastu kao izvor energije – objašnjava.
Za ozbiljan rezultat potrebni su meseci, pa i godine rada.
– Da bi telo izdržalo 42 kilometra, morate dugo da trenirate. Za dobru pripremu potrebno je da konstantno trčite više od godinu dana. Ja, praktično, trčim svakog dana. Najopasnije su povrede, srećom nisam ih imao – kaže on.
Dodaje da maratonci moraju da izbegavaju i nepotrebne rizike.
– Pred London sam jednom otišao sa planinarima na Beljanicu. U jednom trenutku ispred mene je prošla zmija. Pomislio sam šta bi bilo da me je ujela. Pred velike trke morate da pazite na sve – poručuje maratonac.
Antarktik ga koštao više od 20.000 dolara
Putovanja na maratone nisu nimalo jeftina.
– Svako takvo putovanje košta više od 10.000 dolara. Antarktik me je koštao preko 20.000 dolara. Kada saberem sve medalje, putovanja i uspomene na ovom zidu, tu je skoro 200.000 dolara. Ali ne žalim ni cent – iskren je Stojan.
Posebno pamti trčanje na Južnom polu.
– Tamo sam mnogo trenirao po neravnom terenu, po snegu i ledu. Samo razmišljate da ne padnete i da stignete do cilja. Kada putujete na drugi kraj sveta, brinete o svemu – da se ne povredite, šta ćete jesti, kakvi su uslovi. Sve je to veliki rizik.
Srbin u duši
Iako već decenijama živi u Kanadi, Stojan ne krije koliko je vezan za zemlju iz koje je potekao.
– U duši sam Srbin. Ovo je moja domovina. Često razgovaram sa prijateljima o tome. I dalje razmišljam da li da me sahrane tamo ili ovde. Srbija je ipak moja zemlja – kaže on.
Novi izazovi već čekaju
Iako je ostvario cilj koji mnogi smatraju vrhuncem maratonske karijere, Stojan nema nameru da stane.
– Sada čekam Šangaj sledeće godine. U međuvremenu imam plan da sa prijateljima trčim jednu trku oko 200 kilometara od Toronta, a krajem novembra trebalo bi da idem na Kilimandžaro – otkriva.
Priča Stojana Ilića pokazuje da godine nisu prepreka za velike snove. Naprotiv, njegov najvažniji životni maraton počeo je tek kada su mnogi pomislili da je vreme za usporavanje. Danas, sa medaljama sa svih kontinenata i najvećih svetskih maratona, nekadašnji policajac iz Jagodine dokaz je da je granica često samo u našoj glavi.
















