LUTKICE IZ LOGORA: Pre streljanja jedna majka ostavila svom detetu neobične igračke
Pretpostavljajući da živa neće izaći iz logora na Banjici, trudna logorašica je svom nerođenom detetu napravila igračke, koje su detetu, sada osamdesetrogodišnjoj baki, bile jedina uspomena na majku.

Radmila Rajković, rođena Miljković, iz Jagodine nastavila je da, tokom četvorogodišnjeg zarobljeništva, pravi igračke za svoju ćerku Dušicu, koju je zvala Kuca, a koja se u logoru rodila 21. maja 1942. godine. Imala je samo tri meseca kada su je logoraši umotali u prljav veš i preko ograde prebacili ilegalcima. Odneli su je u Dom za nezbrinutu decu u Zvečanskoj, ali su je tri meseca kasnije baka Živka i deka Milan doveli njihovoj kući.
DETINJSTVO
Radmilina kćerka, Dušica Milačić (83) iz Jagodine, kaže da joj je celo detinjstvo prošlo u tugovanju i odlascima na groblje, jer su, pored majke, streljani i njena tetka Rada Miljković i ujak Dušan, da je baku Živku Miljković zvala majkom, da nikada nije saznala istinu o ocu Vladanu, koji je takođe bio u logoru, o kome joj je baka pričala da je izdao njenu majku i da je svu krivicu svalio na nju da bi bio oslobođen…
-Uvek sam se pitala kako je izgledala moja majka, kakav joj je bio glas, osmeh, hod. Njen lik videla sam samo na fotografiji. Njenu uramljenu sliku čuvam u spavaćoj sobi. I dan-danas, svakog jutra pogledam u nju čim otvorim oči – kroz suze priča baka Dušica za portal TV Palma Plus.

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju

fotoFotodokumentacija Zavičajnog muzeja Jagodina
Vidi galeriju
IGRAČKE
Dok se Dušica kao devojčica igrala sa predmetima koje je za nju napravila i izvezla majka Radmila, nije ni slutila u kakvim ih je uslovima ona izradila. Najdraža joj je bila lutkica sa pletenicama, za koje tek mnogo kasnije saznala da su ispletene od kose njene majke. Omiljenu lutku poklonila je svojoj najstarijoj kćerki, koja nosi ime njene pokojne majke, unuci je poklonila vezenu torbicu, a ostale lutke je poklonila Zavičajnom muzeju u Jagodini, kako bi bile spomen na jedno surovo vreme, ali i na nesebičnu ljubav majke prema detetu.
ZBIRKA
Pored lutkica za kćerku Dušicu, Radmila je u zatočeništvu od tekstila izradila i kutijice i ukrasne predmete koje je namenila majci, sestrama i bratu, znajući da ih nikada više neće videti.
-Radmilini ručni radovi, uz radove još 168 logoraša, bili su na izložbi banjičkih zatočenika 1945. godine u paviljonu “Cvijeta Zuzorić“ u Beogradu. Porodica Radmile Rajković je 1982. godine Zavičajnom muzeju u Jagodini poklonila 27 njenih radova – kaže za portal TV Palma Plus muzejski savetnik Zavičajnog muzeja u Jagodini Jasmina Trajkov.
Ona dodaje da se u zbirci Muzeja čuva i fotografija Radmiline ćerke Dušice sa lutkama koje joj je majka napravila.
-Ove lutke su više od obične igračke, a sam snimak nije samo uobičajena fotografija deteta sa igračkama. Lutke su posebna vrsta porodične memorabilije, uspomena ćerki na majku koju nije ni zapamtila. Fotografisanje devojčice sa ovim igračkama, zapravo je zamena za fotografiju deteta sa majkom, koja osim u sećanju porodice, živi kroz svoje ručne radove – dodaje Trajkov.
HEROJI
Radmila Rajković potiče iz jagodinske porodice Miljković. Od četvoro dece, troje je stradalo tokom Drugog svetskog rata. Radmila, koja je uhapšena što je kao član Кomunističke partije učestvovala u akciji paljenja garaže “Ford“ u Grobljanskoj ulici br. 35 jula 1941. godine, streljana je u poslednjoj grupi logoraša, 11. septembra 1944. godine u Jajincima.
Radmilina starija sestra Rada Miljković proglašena je za narodnog heroja 1953. godine, a mlađi brat Dušan stradao je u takozvanom „Februarskom pokolju“, u noći između 1. i 2. februara 1944, kada je u organizovanoj akciji na teritoriji Jagodine, Paraćina i Ćuprije ubijeno 46 osoba za koje se smatralo da su komunisti.
POKLON
Dušica i njen suprug Toma Milačić Zavičajnom muzeju u Jagodini poklonili su čaše koje se već više od tri četvrt veka nalaze u njihovoj kući. Tako je muzejska zbirka obogaćena sa još sedam predmeta od kojih se posebno izdvajaju četiri čaše proizvedene u “Srpskoj fabrici stakla” u Paraćinu.
-Reč je o krigli od presovanog bezbojnog stakla izrađenoj u periodu od 1930. do 1960. godine i takozvanoj „dečijoj čaši“ sa predstavom Indijanaca koju je paraćinska staklara proizvodila u periodu od 1935. do 1960. godine.
Najvredniji predmeti u okviru ovog poklona jesu dve čaše koje su pripadale Radmili Rajković, a koje su dobijene kao svadbeni poklon na njenom venčanju 1939. godine – kaže Trajkov za naš portal.
Prva čaša je izrađena od tankog bezbojnog stakla sa bogatim graviranim floralnim ukrasom i graviranim natpisom: Mit. P. Andrejić. Druga čaša obojena je bledo zelenom bojom. U gornjem delu između dve tanke crne linije oslikan je friz od zelenih cvetova sa belim laticama i crnom grančicom, na kojoj su, gore i dole, po dva zelena listića. Obe su rad Srpske fabrike stakla iz perioda 1920–1935, a gravirana čaša ima i dodatnu vrednost kao unikatni proizvod, jer je gravirana dekoracija izvedena po narudžbini poručioca.
-Predmeti koje je Radmila izradila u logoru i deo njenog svadbenog poklona biće prikazivani generacijama. Na taj način biće čuvano sećanje na Radmilu, odvažnu mladu ženu čiji se život tragično završio, ali i na njenu kćerku, koja je zahvaljujući majčinoj ljubavi i požrtvovanosti, preživela i danas ima svoju decu i unuke – zaključila je Trajkov.















Zanimljiva priča.