GODIŠNJI POMEN DRAGANU MARKOVIĆU PALMI: Porodica i prijatelji odali su poštu velikom vođi, vizionaru i dobročinitelju
Godišnji pomen Draganu Markoviću Palmi održan je danas na groblju u njegovo rodnom Končarevu.

Pomenu su prisustvovali porodica, supruga, sinovi, snahe i unučad, veliki broj građana Jagodine i Srbije, prijatelji, saboraci, rukovodstvo Jedinstvene Srbije, rukovodstvo Socijalističke partije Srbije, na čelu sa predsednikom Ivicom Dačićem, Bogoljub Karić, rukovodstvo grada Jagodine i Pomoravskog okruga. Opelo na godišnjem pomenu služilo je sveštenstvo Šumadijske eparhije, predvođeno arhiepiskom kragujevačkim i mitropolitom šumadijskim gospodinom Jovanom.
VELIKI ČOVEK
Posle opela, vladika šumadijski Jovan rekao je da reči da se tek “na mrtvom labudu vidi kolika su mu krila”, mogu odnositi i za Markovića i da će, kako vreme bude odmicalo, svi videti koliko je on bio veliki čovek.
-A kad je čovek čovek, onda ništa nije teško. Božiji čovek zna da voli, da prašta, da priziva k sebi. I zato je Dragan, zaista, ponavljam, bio veliki čovek. Bio je divan suprug, predivan otac, a, čini mi se, još više, predivan deda. Čovek koji je mnoge nahranio, mnoge odenuo, čovek koji je bio domaćin. A kad je čovek domaćin, njemu ništa nije teško, bez obzira na koji ga položaj ili zvanje život postavio – rekao je mitropolit šumadijski Jovan.
DOBRA DELA
Mitropolit je poručio da će narod Jagodine, ali i mnogi drugi, pamtiti dobra dela koja je Marković činio u svom životu.
-Ma šta čovek postigao na ovome svetu, sa sobom ne odnese ništa osim pravednih dela i, kako kaže pesnik, “skrštene bele ruke”.
Ispred Dragana otišla su mnoga dobra dela. Na prvom mestu otišla je predivna crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, koju je podigao sa svojom porodicom. Dok god ona bude trajala, a nadamo se do večnosti, u njoj će se služiti božanstvena liturgija, a biće pominjan i ktitor i priložnici, koji su sagradili hram. Bog najbolje zna koja je dela Marković ostavio. I to je najvažnije – da Bog prepozna naša dela – poručio je vladika Jovan.
SEĆANJE
Mitripolit šumadijski prisutnima je poručio i da Markovića treba da čuvamo u sećanju. U spomen. Da se sećamo njegovog lika, njegovih dobrih dela, da se sećamo njegove ljubavi i pažnje, koje je širio oko sebe.
-Najbolje ćemo ga pamtiti, ako se budemo molili za njega, da i njemu Gospod oprosti grehe, jer nema čoveka bez greha. Da se molimo Bogu – to je najveći spomen koji možemo mi živi da učinimo za naše pokojnike, za njihovu dušu i za spasenje. Tako ćemo da prizivamo Gospoda, da se Gospod seti njega. On će ga se sećati, onoliko koliko se mi budemo sećali našeg Dragana. Neka mu Gospod podari carstvo nebesko – dodao je još vladika Jovan.

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV PALMA PLUS
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju

fotoTV Palma Plus
Vidi galeriju
GUBITAK
Markovićevim odlaskom, Jagodina je izgubila kreatora jednog modernog života, vizionara i čoveka sa toliko energije i snage, koji će se, kao takav, teško ponovo roditi. Marković je bio čovek iz naroda, za koga je porodica bila svetinja, a građani bili na prvom mestu. Bio je veoma pronicljiv, inteligentan, čovek sa vizijama, koji je veoma brzo razmišljao, a još brže stvarao dela, koja će ostati u amanet generacijama dece grada na Belici.
Pamtiće ga i širom sveta, jer je bio veliki humanista i patriota, koga su poštovali u mnogim stranim zemljama. Dobitnik je više međunarodnih i domaćih priznanja, među kojima su Orden Srpske pravoslavne crkve, Orden Svetog Save prvog stepena. Bio je i počasni konzul Republike Grčke u Srbiji.
To što je kolona ljudi koji su ga voleli i poštovali, i pored kiše, došla da se pomoli za njegovu dušu, najbolje pokazuje da je bio „najbolji među najbljima“ i da će zauvek živeti u srcima ljudi. Pored svih titula koje je stekao, možda je njegova najveća to što je bio veliki čovek. Humanista, spreman svakome da pomogne i da se bori za svoj voljeni grad, koji je tokom dve decenije, koliko je Marković bio na njegovom čelu, postao prepoznatljiv i jedinstven po mnogo čemu.












