KOSOVSKI “MODEL” ZA UKRAJINU ?
Kosovski model sile nad pravom moguć i u Ukrajini

Ukrajina nije priznala jednostranu proglašenu nezavisnost Kosova i među prvima je osudila NATO agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. godine. Čelnici te zemlje bili su svesni da je kosovski presedan poguban po međunarodno pravo, te da bi tako nešto moglo da se obije o glavu mnogima u svetu i sada se to upravo dešava. Sa druge strane, ruski predsednik Vladimir Putin, često stavlja u paralelu Kosovo i Metohiju i Donjecku i Lugansku oblast i Krim po sistemu “ako su mogli oni, možemo i mi”. I tu Putin jeste u pravu. Pandorinu kutiju je otvorio NATO, a ne Rusija. Putin je svojevremeno izjavio da su Donjecka i Luganska oblast imale pravo da se odvoje od Ukrajine bez saglasnosti Kijeva, pozivajući se na presudu Međunarodnog suda pravde u slučaju Kosova i Metohije.
KOSOVO I UKRAJINA ISTA STVAR ?
Šef Kremlja stalno ponavlja da su Kosovo i Ukrajina ista stvar i insistira da se mora poštovati Rezolucija 1244, kojom je Kosovo i Metohija stavljeno pod nadzor Ujedinjenih nacija, što je kasnije velikim delom prešlo u nadležnost EULEX – a, odnosno Evropske unije, na pristanak tadašnjih vlasti u Beogradu, što mnogi danas vide kao kardinalnu političku grešku tadašnje Srbije (2008. godine). Putin je više puta uporedio situaciju na Krimu sa onom na Kosovu, rekavši da stanovništvo poluostrva ima pravo na samoopredeljenje, kao što je to prethodno dozvoljeno kosovskim Albancima, ali i u mnogim drugim delovima sveta. Setimo se i izjave bivšeg predsednika Češke Miloša Zeman da je NATO nazvao bombardovanje i agresiju na SRJ “humanitarnim”, a povodom izjave Vladimira Putina da je Rusija u Ukrajini u humanitranoj misiji pomoći ugroženim ruskim građanima. Nije realno da se NATO povuče sa Kosova, kao što nije realno da se Rusija povuče iz delova Ukrajine koje trenutno ima pod kontrolom, plus još ponešto. Američki ekspert za upravljanje konfliktima Edvard Džozef je u intervju za Radio Slobodna Evropa ocenio da je primena kosovskog modela u Donbasu najrealniji put ka prekidu rata u Ukrajini i po njemu, takvo nešto, podržava i predsednik Rusije Vladimir Putin. U tom slučaju pitanje suvereniteta bi bilo odloženo, ali bi došlo do prekida rata. Ono što nam se čini izvesno je, da Kremlj neće prihvatiti upravu treće strane nad spornim oblastima, npr. UN, već insistira na referendumu građana tih regija, znajući kakav rezultat se može očekivati.
PRESUDAN ARGUMENT “JAČE STRANE”
Ono što bi, po kosovskom modelu, bilo olakšanje za Zelenskog je to što ne bi morao da prizna nezavisnost Donjecka, Luganska i Krima, odnosno pripajanje tih teritorija Rusiji, pa bi se desilo isto kao u slučaju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, a to je da jedni priznaju, drugi ne priznaju… Suština je da se priča o suverenitetu spornih oblasti stavi po strani, jer tu nema ni promil šansi za sporazum, a sve ostalo je kudikamo lakše. Setimo se onih priča iz našeg slučaja “Standardi pre statusa”. SAD će, kao što i sama radi, prihvatiti argument “jače strane”, a to je u ovom slučaju, nedvosmisleno Rusija. Sve se na kraju svodi na onu čuvenu Trampovu rečenicu upućenu Volodimiru Zelenskom „You Don’t Have the Cards“. Bilo kako bilo, najvažnije je da ovaj rusko – ukrajinski iscrpljujući rat stane, da ljudi prestanu da ginu, oružje utihne, a sve ostalo je prilično jasno.














