NEMAČKA U NAJTEŽOJ EKONOMSKOJ KRIZI OD 1949.
Broj nezaposlenih u Nemačkoj 3 miliona, veliki pad automobilske industrije.

Rečenicu iz naslova ovog teksta nije izgovori neki proizvoljni analitičar već veoma kompetentna osoba i to Nemac. Predsednik nemačkog udruženja poslodavaca Peter Lajbinger je u intervju za Zidojče cajtung, govoreći o stanju ekonomije u Namačkoj rekao : “Ovo je najozbiljnija ekonomska kriza od osnivanja Savezne Republike Nemačke 1949. godine”. Kada to izjavi prvi čovek nemačkog udruženja poslodavaca onda to ima veliku težinu. Lajbinger ide i korak dalje i ističe da se ne radi o običnom padu ekonomije u Nemačkoj, već o dubokoj strukturnoj krizi sa strahom od nepovratne deindustrijalizacije. On svoju ocenu potkrepljuje konkretnim brojevima, a prvi je da broj nezaposlenih u Nemačkoj dostiže cifru od 3 miliona ljudi, pri tom, ističe, da je proizvodni sektor izgubio pola miliona radnih mesta od vremena korone, a stopa nezaposlenosti porasla je na 6,3%. Dalje se u tekstu, koji prenosi i italijanski Korijere dela sera kaže da je razlog negativnim brojevima taj što je udarna pesnica nemačka privrede, automobilska industrija u velikom padu. A kao razlozi za to pominju se visoki energetski troškovi i pre svega konkurencija jeftinih kineskih vozila. Upoređuju se i cene struje, pa je tako uočljiv podatak da je električna energija u Nemačkoj duplo skuplja od one u SAD i Kini. Jasno je da je, pored svega navedenog, generator krize u najvećoj sili Evropske unije i rusko – ukrajinski rat i sankcije, koje se, kako se čini, više štetile onima koji su uveli sankcije nego onima kojima su uvedene. U tekstu Korijere dela sera se konstatuje da je Nemačkoj za izlazak iz krize potrebna šok terapija.















