To je dan tišine, molitve i postа, posvećen uspomeni na Hristov pogreb i njegov silazak u Ad, i deo je Strasne sedmice kao uvod u Vaskrs. Prema predanju, ovim danom završava se stari i otvara novi vek, obeležen praznikom Hristovog vaskrsenja.
U Jerusalimu se na Veliku subotu u Crkvi Svetog groba održava drevna ceremonija Blagodatnog ognja, gde se, prema verovanju, svetlost sama pali i prenosi vernicima širom sveta.
U narodnoj tradiciji, dan je posvećen pripremama za Vaskr, završava se čišćenje kuće, priprema odeće i, ako ranije nisu, farbanje jaja. Ponegde se mesi i vaskršnji kolač. I dalje važi strogi post na vodi, uz suhojedenje.
Ovaj dan nosi i različite nazive poput Strašne, Crvene ili Dugačke subote, koji podsećaju na Hristove muke. Smatra se da je vreme za tišinu, dobro delo i milostinju, uz verovanje da se dobro vraća onome ko ga učini. U narodu se tada ne rade teški ni ručni poslovi, ni rad u polju.