Svet 06.10.2025

TREĆI SVETSKI RAT UŽIVO

Ovih dana u medijima čuju se oprečna mišljenja na izjavu našeg predsednika da je prilikom skorašnjih međunarodnim susreta sa zvaničnicima država EU stekao utisak da se svi spremaju za rat.

TV Palma Plus TV Palma Plus
Nuclear_bomb_AI_01
fotoIlustracija/Jürgen Ihle from Pixabay

Ako analiziramo vesti koje dolaze pre svega iz Nemačke, Poljske, Francuske, vidimo da vodeće i najmnogoljudnije zemlje Evrope, koje su ujedno i članice NATO pakta uveliko pričaju o naoružavanju i mobilizaciji. Zato i raste pritisak zapadnih zemalja da se Srbija opredeli i da pređe na stranu onih zemalja koje su Rusiji uvele sankcije i koje otvoreno osuđuju Rusiju zbog rata u Ukrajini.

Kako bi se stekao utisak da je Rusija jedini i glavni krivac i da sve evropske zemlje moraju da budu u istom frontu protiv nje. Pristajanjem Srbije da osudi Rusiju, zemlje koju je jedino NATO pakt direktno napao u novijoj istoriji i bombardovao bio bi i naš svojevrsni poraz, a time bi smo na kraju krajeva opravdali i amnestirali zločine NATO pakta koje su učinili bombardovanje Srbije na kraju 20. veka.

Sa druge strane postavlja se pitanje da li je Rusija mogla da izbegne sukob sa Ukrajinom? Očigledno da niko normalan ne želi da ratuje, ali Rusija kao velika vojna i ekonomska sila nije mogla da pređe preko težnji NATO pakta da pod svoje okrilje primi Ukrajinu i na teritoriji te zemlje rasporedi naoružanje koje bi predstavljalo direktnu pretnju Moskvi. Kako vreme prolazi i specijalna vojna operacija traje evo već skoro četiri godine zapadnjačka propaganda mašinerija kao krivca targetira jedino Rusiju i predsednika Putina.

Da li je to baš tako? Pa naravno da nije. Prva i osnovna činjenica je da je posle pada berlinskog zida i raspada SSSR-a Rusija od zapadnih zvaničnika imala obećanja da NATO pakt neće da se širi na istok ka njenim granicama, što je samo ostalo prazno obećanje. Druga činjenica je i ta da Rusija nije imala međunarodnu podršku i nastojanjima da Ukrajina ne vrši otvorenu represiju nad ruskim stanovništvom u graničnim oblastima preko svojih paravojnih jedinica koje su sledile ideologiju naciste Stepana Bandera koji je u Poljskoj i u SSSRu nakon Drugog svetskog rata zbog svojih zlodela, prevashodno prema civilima, bio osuđen na smrt. Jedinice Stepana Bandera su činile ista zlodela na teritoriji Ukrajine, Poljske i Rusije kao i SS jedinice, ali to nije zasmetalo ukrajinskom predsedniku Viktoru Jurščenku da ovog zločinca 2010 godine amnestira i  posmrtno proglasi herojem Ukrajine. Sagledavajući ove činjenice dolazimo do zaključka da je sukob sa Rusijom bio pripreman i dogovaran i da se išlo na to da se Rusija isprovocira na sve moguće načine što je na kraju i rezultiralo specijalnom vojnom operacijom, jer Putin nije mogao da sedi skrštenih ruku i da ne odgovori na nepoštovanje dogovora, kršenja međunarodnog prava i maltertiranje i ubijanje ruskih građana u većinskim ruskim oblastima na teritoriji Ukrajine.

E sada, da li je ovo lokalni rat, nije. Ako malo bolje sagledamo situaciju na terenu dolazimo do zaključka da je samo prvih nekoliko dana ili nedelja ovo bio lokalni sukob, a da je nezvanično Treći svetski rat počeo onog momenta kada su se u ovaj sukob na direktan način uključile Amerika i vodeće zemlje EU, slanjem vojne, finansijske i logističke pomoći Ukrajini i uvođenjem ekonomskih sankcija Rusiji.

Treće svetski rat umnogomo traje. Rat u kome ginu Ukrajinci ostvarujući ciljeve Zapada u nastojanjima da se Rusija baci na kolena je perfidna akcija zapadnih zemalja, jer znaju da bi slanjem svojih vojnika imali velike problema kako da takav postupak opravdaju pred svojim javnim mnjenjem. Ovo je rat gde je Ukrajina zaslepljena takozvanom međunarodnom podrškom (koju će kad sve ovo prođe Zapad itekako naplatiti) i žrtvovana svesno od strane  NATO pakta protiv Rusije, preuzela ulogu udarne igle, svoju eskalaciju ukoliko se ne postigne primirje može da doživi onog momenta kada Amerika, Engleska  i najmoćnije zemlje Evrope pored svog naoružanja i logistike koju su dali Ukrajini još samo fizički pošalju svoje vojnike da se bore protiv Rusije. Takođe, iako se ponekad stiče utisak da je Rusija usamljena u ovom sukobu to takođe nije tačno jer Rusija ima tesne odnose sa najmnogoljudnijim zemljama sveta pre svega Indijom i Kinom.

Da li će ove zemlje biti nemi posmatrači ili će se one staviti otvoreno na stranu Rusije, ukoliko sukob eskalira, ostaje nepoznanica. Iz svega do sada viđenog može se naslutiti da agenda NATO pakta o napadu na Rusiju odavno postoji i da se sada ostvaruje, a da li će se ostvariti i prerasti u direktan vojni sukob, ostaje nam da vidimo u narednim mesecima.

Milan Jakovljević

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre nego što objavite komentare, posetite i upoznajte se sa uslovima korišćenja usluge.